Došao je i taj trenutak.
Poslodavac se ispričava, nudi više love, baca obećanja i dodatke.
Došao je i taj trenutak, kada se bore sve strane za mene a ja sjedim i odlučujem.
Došao je i taj trenutak naplate plača i živciranja.
Sad sam na konju koji sam ionako imala i odlazim, odjahat ću.
Rekla sam bilo mi je drago, mnogo hvala ali ne više.
Doviđenja, au revoir, good bye, auf Wiedersehen.
Oprostit ću drugom,
oprostit ću i sebi.
Neću ljutnju i strah,
razumijem ishod svega.
Narast ću i gledat ću ljudima u oči.
Glasno ću pričat i uspravno stajat.
Slušat ću bez mimike i truda, samo slušat.
Reći ću sve što mislim, skoro sve.
Slušat ću sebe i tražit svaki glas svoj.
Slikat ću te i reči ti kako da mi govoriš.
Reći ću što želim i učinit ću to.
Mislit ću bez straha.
Smijat ću se i uživat ću u svemu.
Bit će mi drago kad se opet vidim i
nadam se da se vidim uskoro.
Sva tvoja imena
gospodari su tijela tvoga.
U tišini te prate
dok ne postaneš nevidljiv.
Sve moje ruke,
ruke ubojice.
Sve one me razaraju.
Vise na tebi
dok ne vidiš.
28.05.2003. (8.51 h)
Sva tvoja imena
gospodari su tijela tvoga.
U tišini te prate
dok ne postaneš nevidljiv.
Sve moje ruke,
ruke ubojice.
Sve one me razaraju.
Vise na tebi
dok ne vidiš.
28.05.2003. (8.51 h)
Je li ti stran
taj osječaj?
Sam leži u šaci,
usnama nedodirljiv.
Strano mjesto, stolica i stol.
Strane oči, nejasna priča.
I kad na stranu staviš sve ograde,
sva polja i neba,
uvijek će ostati jedna ograda,
tebi strana, meni stvarna.
22.02.2003.
U uzoru mome
tope se
i prašina gusti
po dijelu mene
dijelu tebe.
U uzoru mome
nestajem,
nepostojim.
Ono što želim biti
korak je ispred mene.
Dišem, brzina mori.
U uzoru mome
nestaje sve moje,
samo jedna je slika,
možda više.
U uzoru mome
veselje je jedno
a razum ga podsjeća
kako se diše.
19.09.2002. (20.36 h)
Sutra, sutra je nov dan.
Usporeno činim korake bezbrižne.
Sutra će vrijeme pitat mene za savjet
a ja ću stoljeća uzet.
Do sutra imam vremena da udahnem
i pomislim da mi je ovo zadnji dan.
02.2002.
Prvo svjetlo uvidjeh koje me začaralo.
Put je dug i mučan bio.
Toplina i sigurnost, to je varalo,
kao da mi je netko vrijeme otet htio.
Žurio sam, padao sam, učio sam,
brzo i polako.
Čudio se jesam zašto je sve bolno tako.
Ustao sam naglo, našao vrijeme, ljude te mjesto gdje sam.
Jesam li sada stvarnost otkrio ili je bila ona prije?
Vjera pada.
Nisam siguran.
Nisam siguran gdje sam sada.
08.03.1999. (13.19h)
Idem na more
Idem na more
Idem na more
Idem na more
Idem na more
Idem na more
Odlazim da odem,
dolazim da odem.
Govorim da bi me čuli,
govorim da bih se čula.
Sve što dobivam je ono što sam imala.
< | ožujak, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Misli mladog uma